
SrbijaRealno/Beograd/08.04.25. – Kompanija Spellbound iz Rima gostuje 9. i 10. aprila na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu. Slavna italijanska trupa na 22. Beogradski festival igre donosi dva komada koja potpisuju čuveni koreogeafi Mauro Astolfi i Jakopo Godani.
„Forma mentis“ je živa platforma koja ima za cilj da istraži, kroz sopstvenu inteligenciju, potencijale univerzalnog jezika igre. Svaki korak je prilika za izražavanje ideja i vizija, kroz stvaranje dinamičnog dijaloga sa publikom i novim generacijama. U ovom kreativnom prostoru Godani prepoznaje vrednost talenta i profesionalnog opredeljenja. Svaki igrač i umetnik je svetionik koji inspiriše one koji žude za ostvarenjem svojih snova. „Forma mentis” nije samo predstava, to je posvećenost stvaranju trajnog uticaja koji koristi igru kao sredstvo za podsticanje raznolikosti ideja i perspektiva. Svaki pokret na sceni je korak ka otkrivanju i slavljenju ljudskog potencijala. „Forma mentis“ je poziv da se istražuje, sanja i stvara; to je prilika za nove generacije da materijalizuju svoje misli, hrane svoje vizije i svoje ambicije. Komad se izvodi uz živu muziku i uvodi svakog gledaoca u virtuoznost pokreta i svet nedostižne estetike.

Inače, radovi Jakopa Godanija su više puta bili prikazivani na Beogradskom festivalu igre, uvek u izvođenju sjajne Drezden Frankfurt kompanije igre koju je kao direktor predvodio osam godina. On je takođe laureat najvažnije nagrade Festivala – Jovan Ćirilov – za korak ispred.
Mauro Astolfi je inspiraciju za komad „Ćerke i anđeli“ pronašao u eseju Izabel Perez „Znanje i moći“. Tekst je zaokupio Astolfijevo interesovanje koje je prevazišlo kinematografski univerzum i sjaj magije; usmeravajući se na društvene standarde, rodne stereotipe, jezik, zloupotrebu moći koja je uvek čvrsto ukorenjena… U istoriji medicine zapadnih zemalja, prema Isabel Perez, žene su bile te koje su prve praktikovale različite vrste terapeutskih rešenja. Tokom srednjeg veka one su bile isceliteljke, anatomičarke, farmakološkinje, poznavale su lekovito bilje i tajne empirijske medicine, koje su se prenosile sa generacije na generaciju. Zajednica ih je nazivala „mudrim ženama“, ali i „torokušama“, pre nego što su institucije počele da ih smatraju „vešticama“. One su destabilizovale određeni sistem koji su organizovali i držali muškarci, prkoseći nametnutim granicama dominantnih rodnih modela do te mere da su postale problem za mušku elitu, koja je bila feudalna i patrijarhalna. Tokom renesanse, mizoginistički soj se konsolidovao, zajedno sa dinamikom koja je žene izostavljala iz svih oblasti. U to vreme, bitka za mušku kontrolu znanja je ojačala i počeo je lov na veštice. Astolfi revidira istoriju, osećanja i lične percepcije, kako bi naglasio sumanuti automatizam koji sve što je nepoznato dovodi do odbijanja i uništenja.
Dve nezaboravne večeri u Beogradu, koje se ne smeju propustiti, i sa kojima 22. izdanje Beogradskog festivala igre ulazi u svoju završnicu!